Jagunićevi pjenušci i rizlinzi

Jedan od najljepših bisera Plešivičke vinske ceste zasigurno je obiteljsko gospodarstvo Jagunić. Na divnoj Plešivici, „terasi“ pod nebom i suncem, Jagunići su izgradili vlastitu, rekla bih, najljepšu terasu na Plešivici na kojoj možete uživati u njihovim krckavim i svježim pjenušcima, ozbiljnim rizlinzima, sivim pinotima, tramincima....sve začinjeno domaćim delicijama i predivnim pogledom na okolne vinograde

Gotovo uz samu cestu, s Jagunićeve cvjetne terase šire se mirisi domaćih delicija, pa jednostavno, ne možete ne primjetiti tu cvjetnu raskoš i ne osjetiti te zamamne mirise.  Nosnice vam škakljaju mirisi kruha iz krušne peći, pečenih purica, copanjeka, domaćih krumpira... Spoj je to tradicionalnog i suvremenog – tu je sve što suvremeni gost traži, obavijeno prozračnim, tradicionalnim velom. Uz vinograde i vino Jagunići su vezani od 20-tih godina prošlog stoljeća, od kada obitelj živi isključivo od vinograda i vina, a Dominik Jagunić pripadnik je četvrte generacije vinara. Jagunići su jedna od najstarijih ovdašnjih vinarskih obitelji. Po struci agronom, tridesetdvogodišnji Dominik vodi obiteljsku vinariju od 2013. godine. Veliki je ljubitelj pjenušaca koji čine 60 posto njihove proizvodnje, a na domaćem su tržištu sve prepoznatljiviji i po sjajnim rizlinzima, s trenutnim udjelom u proizvodnji od 15-tak posto. „Moja velika ljubav su pjenušci koji čine glavninu naše proizvodnje, a drago mi je da je iz godine u godinu sve više poklonika mjehurića. Kako u svijetu, tako i kod nas proizvodnja i potrošnja pjenušavih vina u stalnom je porastu. Pojedine vinarije, kao naša, prepoznatljive su upravo po pjenušcima, no, gotovo da nema vinarije u Hrvatskoj koja u svojoj proizvodnoj paleti nema i određenu količinu pjenušaca“, ustvrdio je Dominik. Zahvaljujući iznimnim položajima, povoljnim klimatskim uvjetima i velikom zalaganju ovdašnjih vinara, Plešivica je svojevrsni zaštitni znak za pjenušce, ali proizvode ih vinarije od sjevera do juga Hrvatske. Prije 15-tak godina to je bilo nezamislivo, pjenušci su se pili tek iznimno, na proslavama i dočeku Nove godine. Danas su pjenušava vina (ovisno o varijanti, odnosno suhoći i osobnim željama) sjajni aperativi, ali i odlični pratitelji gotovo svih jela, sve do kraja, do deserta. U Hrvatskoj njihova potrošnja vidno raste, no još uvijek nismo dostigli, primjerice, Francuze. Naime, u Francuskoj, po dostupnim podacima, godišnja potrošnja po stanovniku iznosi pet litara, a kod nas dva decilitra. Doda li s tomu činjenica da smo turistička zemlja u koju dolazi veliki broj turista iz zemalja u kojima je potrošnja pjenušavih vina puno veća, zasigurno da na nas same otpada manji dio od ta dva decilitra. Naime, veliki dio domaćih pjenušavih vina plasira se tijekom turističke sezone na obalu, u hotele i restorane. „Prije tridesetak godina rizling je bio jedna od najzastupljenijih sorti na ovim našim prostorima. Kako postoje trendovi u modi, tako postoje i u vinarstvu – ono što je nekad bilo zanimljivo, vraća se. Ako su ga proizvodili naši stari, vjerujem u njihovu dobru prosudbu – uz dobre položaje na Plešivici ovoj sorti odgovaraju i ovdašnji klimatski uvjeti – topliji dani i hladnije noći. Zato se sve više vinara odlučuje na uzgoj rizlinga, sorte koja dopušta proizvodnju vina u više varijanti i stilova – od onih mladih, vina za svaki dan sve do odleženih, visoko kvalitetnih vina za posebne prilike. Upravo zato i mi smo u zadnje vrijeme vrlo posvećeni rizlingu jer rizling na ovim našim prostorima, na Plešivici, postiže jako dobre rezultate. Od ove sorte  može se proizvesti široka paleta vina, no za to treba vremena. Rizling je takva sorta, treba mu vremena koliko mu treba. Vinar sam s relativno malim obimom proizvodnje, pa si mogu priuštiti proizvodnju vina po svom guštu, u kakvima osobno uživam, bez nametanja normi i trendova“, kaže Dominik.

Početke proizvodnje obilježile autohtone sorte

„Na početku obitelj je uzgajala autohtone sorte, na stari uzgojni oblik, 'starohrvatski, uz kolac' koji se još uvijek, istina, rijetko, može vidjeti kod nekih proizvođača na Plešivici. Početkom 90-tih godina prošlog stoljeća stare smo vinograde zamijenili novima – posadili smo sivi pinot, chardonnay, rizling, rizvanac, traminac, portugizac...“, kazao je Dominik dodavši kako proizvodnja grožđa i vina nije običan posao. „Ulažemo jako puno ljubavi, rada i truda kako bi svako naše vino bilo što bliže savršenstvu, kako bi dobili maksimum iz prirode“, kaže Domink. Dominikov dio obiteljskog posla je podrum, odnosno proizvodnja vina. Vinograde redovito obilazi, jer, ipak se kvaliteta budućeg vina određuje u vinogradu.  Za podizanje novih vinograda odabirali su ponajbolje položaje, a vinograde iz kojih grožđe nije zadovoljavalo kvalitetom, iskrčili su.

„Nekada je na manjoj površini bilo više trsova, jer je sadnja bila gušća, tako da je teško uspoređivati. Danas imamo veće površine, a u odnosu na ranije, proizvodimo manje količine vina“, pojasnio je Dominik. Trenutno imaju na oko četiri i pol hektara 20-tak tisuća trsova. U sjevererozapadnoj Hrvatskoj svaki brijeg ima ime, pa tako i položaji na kojima su Jagunićevi vinogradi – na Pečnjaku, jednom od ponajbojih vinogradarskih položaja na Plešivici su vinogradi pod rizlingom i dijelom portugiscem,  na položaju Hrvojka su vinogradi stari preko 35 godina – chardonnay i autohtone sorte među kojima dominira plavec žuti za proizvodnju pjenušaca. Na lokaciji „Doma“, površini nešto manojoj od hektara, kako Jagunići zovu vinograde oko kuće je traminac. „Parcele su male, nastojimo koliko je moguće okrupniti, ali vrlo je teško kupiti zemlju jer je nema koliko bismo svi željeli i jer je skupa“, kazao je Dominik.

Do 90-tih godina prošlog stoljeća proizvedeno vino plasirali su u rinfuzi, a nakon toga počeli su puniti prve boce i izlaziti na tržište s vinima pod vlastitim etiketama. Dio proizvodnje još uvijek su bila „gemišt“ vina, i kako je kazao Dominik, od toga ne treba bježati. Bila su to jednostavno druga vremena. Dio proizvodnje plasirao se u rinfuzi do 2013. godine, od kada, kako je ranije navedeno, vinariju vodi Dominik. Godišnje proizvedu do 30-tak tisuća boca. Vinsku paletu čine pjenušci Three Stars brut i La Bulle Rose, Traminac Crni mačak, Rizvanac, Rajnski rizling, Pinot sivi, Cuvee Hrvojka i Portugizac.

Povećati prodaju na kućnom pragu

Glavnina proizvodnje proda se na obali, tijekom turističke sezone i na zagrebačkom tržištu. „Ove godine krećemo i u izvoz u SAD. Grupa američkih turista koja je bila kod nas u vinariji bila je oduševljena našim vinima i žele piti naša vina i po povrtaku u SAD“, zadovoljan je Dominik i dodaje kako je to dobar pokazatelj koliko su turističke posjete vinariji važne, koliko je bitno da su vrata podruma otvorena. „U SAD-u nemamo distributera, ali su naši budući potrošači našli jednog od distributera kojemu smo poslali uzorke i preko kojeg ćemo izvoziti vina“, kazao je Dominik i dodao kako sve to ide teško i sporo jer Hrvatska ne postoji na svjetskoj vinskoj karti, naša vina nisu prepoznata, pa je trebalo puno vremena i truda da se distributer uvjeri u kvalitetu naših vina. „Distributeru smo poslali uzorke naših vina. Nakon što ih je kušao, odabrao je vina koja želi uvoziti“, kazao je Dominik.

U cilju kvalitetnijeg plasmana u samoj vinariji, dolaska više turista svakako treba, kazao je Dominik, više ulagati u lokalne prometnice. Naime, iz godine u godinu broj turista u Zagrebu, kako domaćih, tako i inozemnih sve je veći, a Plešivica na kojoj je 30-tak vinarija nije daleko. No, valja srediti lokalne prometnice i olakšati im dolazak. To je jedini način da se plasman na kućnom pragu s trenutnih i nedovoljnih desetak posto poveća na bar tridesetak posto. U vinariju Jagunić možete doći svaki dan, uvijek će vas dočekati nasmijani i dobro raspoloženi domaćini i moći ćete kušati vina. Po dogovoru, organiziraju proslave raznih prigoda i svečanosti, a zahvaljujući miru i tišini, privatnosti koju osiguravaju, prostor je pogodan i za poslovna druženja. Za goste koji žele, Jagunići organiziraju šetnju po vinogradima, posjet podrumu i vođene degustacije uz domaće zalogajčiće.

„U Francuskoj, u vinarijama u okviru vinskih cesta vinari na kućnom pragu prodaju i do 80 posto ukupne proizvodnje vina. Dani otvorenih podruma traju bar devet mjeseci u godini, svaki dan, a naše  vinarije, i to ne sve, i na vinskoj cesti, bilo kojoj u Zagrebačkoj županiji, a postoje tri (u Zelini, Plešivici i Samoboru), rade samo vikendom i eventualno po najavi radnim danom“, pojasnio je Dominik dodavši kako bi ovdašnji vinari trebali biti čvršće povezani jer je teško preptpostaviti da će turisti dolaziti zbog jedne vinarije. No, kada je više vinarija u okviru vinske ceste od kojih svaka nudi vlastite, drugačije proizvode, turisti će rado doći i uživati u prirodi, hrani i vinu. U sklopu vinarije Jagunić je kušaonica kapaciteta 120 sjedećih mjesta, od čega je 40 mjesta na natkrivenoj terasi, s koje se pruža čaroban pogled na okolne vinograde. Uz vina Jagunići sljubljuju domaće delicije - autohtoni specijalitet plešivičkog kraja copanjek, punjen kravljim sirom i zelenjem, koprivom i špinatom.

U korak s klimatskim promjenama

Plešivica je idealna za proizvodnju pjenušaca, što su iskoristili svi ovdašnji vinari, kao i Jagunići. Kako bi održali visoku kvalitetu pjenušaca, vinari moraju pratiti i uvažavati klimatske promjene, vodeći računa o položajima vinograda koje podižu. "Ranije su naši vinogradi bili okrenuti prema istoku i jugu, a novi vinograd u kojem smo zasadili  crni pinot, koji još nije u punom rodu, okrenuli smo više prema sjeveru. Naime, taj vinograd treba davati urode narednih 30, 40 godina, što znači da još jako dugo trebamo grožđe koje će odlikovati svježina i niže koncentracije šećera“, pojasnio je Dominik.

Sorta koja poprilično obilježava Plešivicu je portugizac, od koje se proizvodi i vino pod županijskom robnom markom. Radi se o mladom vinu, umjerenih alkohola, koje prvo dolazi na tržište u godini, a cijenjeno je zbog dobrih sortnih aroma i mirisa na kupinu i crne ribizle.“Nažalost, potrošnja portugisca se smanjuje, što je zaista šteta. Bila je to jedna od naših prepoznatljivosti, pa se iskreno nadam da će udruga Portugizac vratiti stari sjaj ovoj sorti, a kvalitetom proizvedenih vina od ove sorte potaknuti nove, mlade potrošače na konzumaciju“, optimističan je Dominik.

Zadovoljan povučenim sredstvima

Jagunići su uspjeli povući sredstva za mlade poljoprivrednike – uz vlastita i dobivena sredstva izgradili su novi proizvodni podrum površine 160 četvornih metara. Kapacitet podruma u cijelosti je 60-tak tisuća litara, što u potpunosti zadovoljava trenutne proizvodne kapacitete, „Da mi je cilj bio zarađivati puno novca, nikada ne bih bio vinar. Postoje druge branše u kojima uz manje truda i rada možete zaraditi više. Vinarstvo je ljubav, strast, nešto na što se odlučiš sam i nitko ti nije kriv“, kroz smijeh kaže Dominik. U poslovima u vinogradu i podrumu sudjeluje cijela obitelj – dva Dominikova brata, Zvonimir i Martin, koji uz vlastite poslove pomažu kada i koliko mogu, otac Velimir koji najviše brine o vinogradima, majka Snježana te baka Ljubica i djed Zvonimir koji, kako je kazao Dominik, bez vinograda ne žele i ne mogu. A tu veliku ljubav i strast prema vinogradima i vinu prenijeli su i na unuke.

Da mi je cilj bio zarađivati puno novca, nikada ne bih bio vinar. Postoje druge branše u kojima uz manje truda i rada možete zaraditi više. Vinarstvo je ljubav, strast, nešto na što se odlučiš sam i nitko ti nije kriv.

Moja velika ljubav su pjenušci koji čine glavninu naše proizvodnje, a drago mi je da je iz godine u godinu sve više poklonika mjehurića. Kako u svijetu, tako i kod nas proizvodnja i potrošnja pjenušavih vina u stalnom je porastu.

Vinar sam s relativno malim obimom proizvodnje, pa si mogu priuštiti proizvodnju vina po svom guštu, u kakvima osobno uživam, bez nametanja normi i trendova.

Proizvodnja grožđa i vina nije običan posao. Ulažemo jako puno ljubavi, rada i truda kako bi svako naše vino bilo što bliže savršenstvu, kako bi dobili maksimum iz prirode.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*